Poštovana kolegice Šarić,
Privatno vlasništvo postoji otpočetka u prirodnom stanju, kao pravo pojedinaca da svojim radom prisvajaju ono što je izvorno dano u zajedničko vlasništvo čitavom čovječanstvu, a prvenstveno u svrhu samoočuvanja (1. dužnost prema prirodnom zakonu), odnosno promicanja vlastitog blagostanja. No, prvu fazu prirodnog stanja karakteriziraju primitivni oblici stjecanja i jednostavni vlasnički odnosi, jer je još dovoljno prirodnih resursa (prvenstveno zemlje) dostupno svima. U skladu s tim, relativno je jednostavno i pridržavati se ograničenja koja prirodni zakon postavlja prisvajanju (da se ostavi dovoljno drugima i da se ne prisvaja ono što se ne može potrošiti ili razmijeniti s drugima. Locke pretpostavlja i da ljudi u ovoj fazi jednostavno neće imati razloga da prisvajaju više nego što mogu prisvojiti ili razmijeniti).
Druga faza opisuje razvijenu ekonomiju i složeniji sustav privatnog vlasništva, koju obilježava prije svega pojava (ili izum) novca, koji je specifična vrsta robe jer se ne može pokvariti pa se višak proizvoda (koji bi inače propali kada bi se nagomilavali) može razmijeniti za novac. Drugim riječima, Locke želi pokazati kako je i takva ekonomija, čije su karakteristike nedostatak nezaposjednute zemlje, akumulacija bogatstva i velike imovinske nejednakosti, u skladu s ograničenjima koja prisvajanju postavlja prirodni zakon. S jedne strane ograđivanje i obrađivanje zemlje povećava "ukupne zalihe čovječanstva" (dobija se veća količina proizvoda nego što bi to bio slučaj s neobrađivanom zemljom), a oni koji nemaju zemlju mogu se zaposliti kod zemljovlasnika (obrađivanje zemlje iziskuje veću količinu rada). Time je ispoštovano prvo ograničenje: da se drugima ostavi dovoljno da se pobrinu za vlastito samoodržanje. S druge strane, dopušten je proizvodnja i onoga što se ne može potrošiti, jer se višak proizvoda može zamijeniti za novac, čime je ispoštovano drugo ograničenje (da ne propadne ništa od onoga što je prisvojeno). Locke u ovoj drugoj fazi zapravo opisuje razvijenu tržišnu ekonomiju svoga vremena, u nastojanju da pokaže kako je i ona u skladu s prirodnim zakonom te da zbog toga monarh u nju ne smije samovoljno zadirati, odnosno da i takav složen sustav privatnog vlasništva predstavlja granicu i svrhu legitimne političke vladavine.
Teoriju privatnog vlasništva Locke je izložio zasebno u okviru razmatranja prirodnog stanja zbog njezine velike važnosti. Prethodno se bavi općenito čovjekovim položajem u prirodnom stanju, odnosno dužnostima koje čovjek ima prema prirodnom zakonu, kao i pravom da sam provodi prirodni zakon i kažnjava prekršitelje prema svojoj prosudbi, što je već dovoljan izvor nesigurnosti u prirodnom stanju i razlog za njegovo napuštanje te zasnivanje političkog društva. Ali pravo raspolaganja vlasništvom Locke ističe kao dio čovjekove prirodne slobode i prije detaljnjijeg razmatranja privatnog vlasništva u 5. poglavlju.
Nadam se da vam je odgovor bio od pomoći.
Domagoj Vujeva