Pristupačnost
Dana 12. ožujka 2026. godine na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu (FPZG) održano je predavanje pod nazivom "Informal Diplomacy and Peace Mediation in an Era of Geopolitical Turbulence". Predavanje je u organizaciji Foruma za vanjsku politiku i FPZG-a održao Paul Dziatkowiec, direktor odjela za medijaciju i podršku mirovnim procesima u Geneva Centre for Security Policy, ujedno savjetnik u Inter-Parliamentary Union i član Oxford Global Society te bivši australski diplomat s iskustvom u Ukrajini, na Bliskom istoku, u Africi, na Kavkazu i u azijsko-pacifičkoj regiji. Cilj događanja bio je rasvijetliti vrijednost i doseg takozvanog Track II procesa – oblika neformalne diplomacije i privatne medijacije koji ne provode države i službeni politički akteri, nego nevladine organizacije, akademici i iskusni diplomati – u rješavanju suvremenih međunarodnih sukoba u svijetu obilježenom sve složenijim geopolitičkim promjenama.
Predavač je objasnio da se privatna medijacija razlikuje od službene diplomacije jer je ne vode države niti političari, nego specijalizirane organizacije koje djeluju u području mirovnih procesa. Takve organizacije ponekad mogu razgovarati s akterima s kojima vlade ne mogu službeno pregovarati, primjerice s nepriznatim stranama u ratovima ili drugim nedržavnim akterima. Također, za razliku od država, mogu raspravljati pitanja poput ratnih zločina ili teritorijalnih pitanja koja su osjetljive prirode. Njihov rad temelji se na nekoliko važnih principa, među kojima su povjerenje i nepristranost. Povjerenje je posebno važno jer bez njega medijatori ne mogu uspješno djelovati. Također je naglašena važnost inkluzivnosti, odnosno uključivanja različitih društvenih skupina u proces razgovora.
U praksi, privatni medijatori najčešće pomažu u organiziranju dijaloga između sukobljenih strana i pokušavaju pronaći moguće točke zajedničkog interesa. Proces obično započinje razumijevanjem pozicija svake strane i njihovih glavnih zahtjeva, nakon čega se pokušava pronaći zajedničko rješenje. Ponekad se pregovori započinju s manje osjetljivim temama kako bi se izgradilo povjerenje, a tek kasnije se otvaraju teža pitanja poput teritorija ili političke vlasti. Predavač je posebno naglasio da je politička volja ključni faktor bez kojeg nijedan mirovni proces ne može biti uspješan.
Tijekom predavanja govorilo se i o izazovima s kojima se medijatori susreću. Jedan od najvećih problema je sigurnost, jer se pregovori često odvijaju u područjima pogođenima sukobima. Također, mirovni procesi mogu trajati jako dugo, ponekad i deset ili petnaest godina, što zahtijeva puno strpljenja i upornosti. Osim toga, teško je mjeriti konkretne rezultate medijacije jer se često radi o postupnom građenju povjerenja između strana.
Na kraju predavanja otvorena je rasprava s publikom. Jedno od pitanja odnosilo se na to kako medijatori dobivaju mandat za djelovanje. Predavač je objasnio da je ključno da ih obje strane u sukobu vide kao neutralne i korisne posrednike. Također se raspravljalo o ulozi žena u mirovnim procesima, pri čemu je istaknuto da njihovo sudjelovanje često doprinosi dugoročnoj stabilnosti sporazuma. Publika je postavila i pitanje o financiranju takvih organizacija, a predavač je objasnio da sredstva najčešće dolaze od vlada, fondacija i filantropskih organizacija.
Zaključno, predavanje je pokazalo koliko su suvremeni sukobi kompleksni i koliko je važna uloga različitih oblika diplomacije u njihovom rješavanju. Privatna medijacija može biti važan alat za otvaranje komunikacije između sukobljenih strana i pronalaženje mogućih rješenja, iako njezin uspjeh uvelike ovisi o političkoj volji i spremnosti na kompromis.
Izvještaj sastavila: Paula Milka Djaković (3. god. Preddiplomskog studija politologije, FPZG), praktikantica Foruma za vanjsku politiku Ak. God. 2025./2026.
