Machiavellijevu se Vladaru uobičajeno pristupa s uvriježenom pretpostavkom kako je riječ o utemeljujućem djelu ne samo moderne političke znanosti nego i političke moderne same. Razmatranjem ključnih problemskih čvorišta Machiavellijeva djela, ovaj kolegij studente uvodi u pet stoljeća dugu tradiciju potrage za smislom Vladara. Navedimo samo dva primjera otvorenih pitanja. Prvi se odnosi na moralni i religijski aspekt Machiavellijeve misli. Riječ je o suočavanju sa stoljećima violentnih denuncijacija dijaboličnog karaktera djela i njegova autora koje svoj odjek pronalaze u poznatoj Straussovoj ocjeni Machiavellija kao učitelja zla. Drugi se pak tiče Machiavellijeva statusa kao utemeljitelja političke moderne i njoj primjerene političke znanosti. Nije li riječ prije o specifičnom makijavelijevskom momentu zapadnog političkog mišljenja kojim se utemeljuje ili pak obnavlja alternativna građanska, humanistička i republikanska paradigma? Kritičko preispitivanje smisla Machiavellijeva Vladara nužno se oslanja na najznačajnije doprinose suvremene sekundarne literature. Autori velikih interpretacija o kojima je riječ Skinner, Pocock, Strauss i Lefort istovremeno su i ključna imena kada se govori o metodologiji povijesti političkih ideja. Jedna od zadaća kolegija upravo je ispitivanje utjecaja metodologije na interpretaciju političkog mišljenja klasika moderne političke teorije: vode li nas različiti pristupi otkrivanju bitno različitih lica Vladara? Na kolegiju će studenti tako steći znanje i o glavnim metodološkim pristupima u okviru povijesti političkih ideja koje su navedeni autori razvili i primijenili u svojim tumačenjima Machiavellija.